By ### MEHANIČAR POPRAVIO AUTO ZA DVIJE MINUTE, A KADA JE REKAO CIJENU, VLASNIK JE OSTAO BEZ RIJEČI!
Par sati kasnije, čovjek se vratio po svoj automobil. Mehaničar je mirno obrisao ruke krpom, pružio mu ključeve i rekao:
— Gotovo je, gospodine. Auto radi kao sat.
Čovjek se obradovao, sjeo u automobil, upalio motor i zadovoljno se nasmijao.
— Svaka čast, majstore! Koliko sam dužan?
— Sto maraka — odgovori mehaničar potpuno mirno.
Čovjek se ukoči.
— STO MARAKA?! Pa šta ste mu radili?!
— Vratio sam jednu žicu na svoje mjesto — odgovori mehaničar.
Čovjek odmah podiže glas:
— Jednu žicu?! Pa zar za to tražite sto maraka? Koliko vam je trebalo vremena?
— Manje od dvije minute.
— Pa vi mene pljačkate! Dvije minute posla i sto maraka?! Hoću račun! I to detaljan, da vidim šta toliko košta!
Mehaničar se nije naljutio. Samo je uzeo papir, olovku i počeo pisati.
Zatim mu je pružio račun na kojem je stajalo:
Vraćanje žice na mjesto – 1 KM.
Znanje koja je žica ispala i gdje je treba vratiti – 99 KM.
UKUPNO: 100 KM.
Čovjek je nekoliko sekundi nepomično gledao u papir. Onda je podigao pogled prema mehaničaru.
— Pa zar je vaše znanje toliko skupo?
Mehaničar se blago nasmiješio.
— Gospodine, ja sam trideset godina proveo u ovoj radionici. Radio sam po hladnoći, vrućini, učio na svojim greškama, rastavljao motore, popravljao ono što su drugi otpisali. Nekada mi je trebalo pet sati da pronađem kvar koji danas pronađem za pet sekundi.
Zastao je, pa nastavio:
— Vi meni ne plaćate dvije minute rada. Vi plaćate trideset godina iskustva koje su mi omogućile da vaš problem riješim za dvije minute.
Čovjek je zašutio.
Mehaničar je dodao:
— Da sam vam dva sata rastavljao automobil, mijenjao nepotrebne dijelove i pravio se da radim nešto komplikovano, vjerovatno biste bez riječi platili. Ali zato što sam znao odmah šta treba uraditi, moje znanje vam odjednom ne vrijedi ništa.
Čovjek je spustio pogled. Izvadio je novčanik, pružio sto maraka i rekao:
— Oprostite, majstore. Danas ste me naučili nečemu što nema veze s automobilima.
Mehaničar se nasmijao.
— A šta je to?
— Da nije najvažnije koliko se neko muči dok radi, nego koliko zna da bi posao uradio kako treba.
Sjedio sam sa strane i slušao cijeli razgovor. Tog dana nisam naučio ništa posebno o automobilima, ali sam naučio veliku životnu lekciju.
POUKA PRIČE:
Nikada ne potcjenjujte nečiji rad samo zato što ga obavlja brzo i lako. Ono što vama izgleda kao dvije minute posla možda je rezultat trideset godina učenja, iskustva, odricanja i neprospavanih noći.
Ne plaćate uvijek samo ono što čovjek uradi. Ponekad plaćate sve godine koje su mu bile potrebne da nauči kako se to radi.
A sada jedno pitanje za vas: Da li je mehaničar bio u pravu što je naplatio 100 KM za dvije minute posla?
