Nekoliko sekundi nakon što sam drugi put povukla neobičnu ručicu, začuo se čudan zvuk.
Prvo tiho zujanje, a zatim snažan metalni udarac, kao da se negdje iza zida otvorilo nešto ogromno.
Ukočila sam se.
„Marko!“, povikala sam svom dečku. „Dođi brzo!“
Ali nije bilo odgovora.
Voda je i dalje tekla, a ja sam primijetila da se ogledalo u kupatilu počelo pomjerati.
U prvi mah pomislila sam da mi se pričinjava. Međutim, nekoliko trenutaka kasnije, ogledalo se polako odmaknulo od zida.
Iza njega se nalazio uzak, mračan prolaz.
Srce mi je počelo lupati kao ludo.
„Marko, prestani se šaliti!“, viknula sam.
Tada sam začula njegov glas iz hotelske sobe.
„Šta se dešava? Zašto vičeš?“
„Dođi ovamo! Odmah!“
Uletio je u kupatilo, a kada je ugledao otvor iza ogledala, ostao je bez riječi.
„Šta si to uradila?“, upitao je.
„Samo sam povukla onu ručicu! Nisam znala čemu služi!“
Marko je uzeo telefon i uključio baterijsku lampu.
„Možda je neki servisni prolaz“, rekao je.
Ali onda smo iz mraka začuli nešto što nas je oboje zaledilo.
Ženski glas tiho je izgovorio: „Napokon ste otvorili.“
Vrisnula sam i sakrila se iza Marka.
„Ko je tamo?!“, povikao je.
Niko nije odgovorio.
Nekoliko trenutaka kasnije iz prolaza je izašla starija žena u hotelskoj uniformi.
Bila je blijeda, vidno uznemirena i držala je svežanj ključeva.
„Molim vas, nemojte se plašiti“, rekla je. „Ja sam hotelska radnica.“
„Šta radite iza ogledala u našem kupatilu?!“, upitao je Marko.
Žena je duboko uzdahnula.
„Ovaj hotel je nekada bio privatna vila. Vlasnik je napravio skrivene prolaze između pojedinih soba. Većina je zatvorena tokom renoviranja, ali izgleda da je ovaj ostao.“
„A zašto ste vi unutra?“, upitala sam.
Pogledala nas je, a zatim spustila glas.
„Zato što sam prije sat vremena čula nekoga kako prolazi ovuda. Pokušala sam provjeriti šta se događa, ali vrata su se zaključala iza mene.“
Marko je odmah nazvao recepciju.
Za manje od pet minuta stigli su menadžer hotela i dvojica zaštitara.
Čim je menadžer ugledao otvoreni prolaz, lice mu je problijedjelo.
„Ovo nije moguće“, promrmljao je.
„Šta nije moguće?“, upitala sam.
Nije odgovorio.
Umjesto toga, okrenuo se prema zaštitarima i naredio im da odmah zatvore hodnik.
Ali tada je Marko primijetio nešto na podu.
Bio je to mali crni uređaj s trepćućom crvenom lampicom.
Podigao ga je i pogledao.
„Čekajte malo… Je li ovo kamera?“
Menadžer je pokušao uzeti uređaj iz njegovih ruku.
„Gospodine, molim vas, prepustite to nama.“
„Ne dolazi u obzir!“, odgovorio je Marko. „Želim policiju. Odmah!“
Dok smo čekali policiju, sjedila sam na krevetu umotana u hotelski ogrtač, potpuno potresena.
Razmišljala sam o tome koliko smo dugo boravili u sobi i je li nas neko posmatrao.
Kada su policajci stigli, pregledali su prolaz i pronašli još nekoliko sumnjivih uređaja.
Ali pravo iznenađenje uslijedilo je kada su provjerili snimke nadzornih kamera iz hotelskog hodnika.
Jedan policajac prišao nam je i upitao:
„Jeste li sigurni da ste večeras u hotel došli sami?“
Marko i ja smo se pogledali.
„Naravno. Zašto?“
Policajac je okrenuo ekran prema nama.
Na snimku se vidjelo kako ulazimo u sobu oko osam sati navečer.
A samo petnaest minuta kasnije, dok smo bili na večeri u hotelskom restoranu, neko je otključao naša vrata.
Bila je to žena s velikim crnim koferom.
Kada sam joj ugledala lice, osjetila sam kako mi se krv ledi u žilama.
Poznavala sam tu ženu.
Bila je to Markova bivša djevojka, s kojom je, kako mi je tvrdio, prekinuo prije više od dvije godine.
Okrenula sam se prema njemu.
„Marko, šta ona radi ovdje?“
Nije me mogao pogledati u oči.
A onda je policajac izgovorio rečenicu zbog koje sam shvatila da ne znam gotovo ništa o čovjeku s kojim sam planirala budućnost.
„Gospođice, postoji još jedan snimak. Na njemu se jasno vidi da joj je vaš dečko lično predao ključ od sobe.“
U tom trenutku Marko je spustio glavu.
„Molim te, saslušaj me“, prošaputao je. „Nije onako kako izgleda.“
Ali ja sam već znala da je naša romantična noć u luksuznom hotelu bila sve osim slučajnosti.
A kada sam saznala zašto me Marko doveo baš u tu sobu, poželjela sam da nikada nisam povukla onu ručicu…

