By ### „ČUO SAM ŽENU KAKO DOGOVARA TAJNI SUSRET S DRUGIM MUŠKARCEM! GLUMIO SAM DA SAM OTputovao U NJEMAČKU, A ONO ŠTO SAM ZATEKAO U STANU OSTAVILO ME BEZ DAHA!“
U petak ujutro poljubio sam ženu i sina, uzeo kofer i krenuo prema vratima.
„Sretan put, ljubavi“, rekla mi je supruga s osmijehom. „Javi se kada stigneš u Njemačku.“
Zagrlio sam je, ali u sebi sam osjećao nešto što nikada ranije nisam osjetio. Sumnju, bijes i razočaranje.
Nisam joj rekao da sam prethodne večeri preko bebifona čuo njen razgovor s nepoznatim muškarcem.
„Subota u deset, kao što smo se dogovorili. Osnovni paket, ništa dodatno. Samo nemoj kasniti“, govorila je.
Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima.
Deset godina braka, jedno predivno dijete i život za koji sam mislio da je savršen. A sada sam bio uvjeren da me žena vara.
Umjesto da krenem prema granici, odsjeo sam u hotelu u Novom Sadu.
Cijeli petak proveo sam razmišljajući šta da uradim. Nekoliko puta poželio sam je nazvati i sve joj priznati, ali odlučio sam sačekati subotu.
Htio sam je uhvatiti na djelu.
U subotu oko devet sati parkirao sam automobil dvije ulice dalje od naše zgrade.
Srce mi je lupalo dok sam otključavao ulazna vrata.
Ušao sam tiho, skinuo cipele i sakrio se iza velikog ormara u hodniku, odakle sam mogao vidjeti dnevnu sobu.
Moja žena je nervozno hodala po stanu.
Pogledala je na sat, zatim na telefon.
„Samo da sve prođe kako treba“, prošaputala je.
U deset sati začulo se zvono.
Otvorila je vrata.
Na pragu je stajao visok muškarac, otprilike mojih godina, s velikom crnom torbom.
„Jeste li spremni?“, upitao je.
„Jesam. Samo vas molim da budete pažljivi. Moj muž ne smije ništa saznati.“
U tom trenutku osjetio sam kako mi se krv ledi u žilama.
Muškarac je ušao, spustio torbu i rekao:
„Ne brinite, gospođo. Ovo radimo profesionalno. Osnovni paket traje oko dva sata.“
Više nisam mogao izdržati.
Izašao sam iz skrovišta i povikao:
„KAKAV PAKET?! ŠTA SE OVDJE DOGAĐA?!“
Moja žena je vrisnula.
Muškarac je odskočio i podigao ruke.
„Gospodine, smirite se!“
„Ti da šutiš!“, viknuo sam. „A ti, draga moja, sada mi objasni kakve to usluge dogovaraš dok sam ja navodno u Njemačkoj!“
Žena me gledala potpuno blijeda.
A onda je, na moje iznenađenje, počela plakati.
„Nisi trebao biti ovdje“, prošaputala je.
„Znam! Zato si ga i pozvala!“
Muškarac je otvorio crnu torbu i izvadio nekoliko fascikli, mali uređaj i laptop.
„Gospodine“, rekao je mirno, „ja nisam čovjek za kojeg mislite da jesam.“
„Nego ko si?!“
„Radim za privatnu agenciju koja se bavi pronalaženjem nestalih osoba.“
Zanijemio sam.
Pogledao sam suprugu.
„Kakvih nestalih osoba?“
Ona je sjela na kauč i pokrila lice rukama.
„Moram ti nešto priznati. Nešto što krijem od tebe već osam godina.“
Osjetio sam kako mi noge klecaju.
„Osam godina?!“
Podigla je pogled i tiho rekla:
„Prije nego što smo se upoznali, rodila sam djevojčicu.“
Nisam mogao izgovoriti ni riječ.
„Imala sam devetnaest godina. Bila sam sama, uplašena i bez novca. Moji roditelji su me natjerali da je dam na usvajanje. Rekli su mi da nikada ne smijem govoriti o tome.“
Suze su joj tekle niz lice.
„Godinama sam pokušavala saznati gdje je. Prije mjesec dana pronašla sam agenciju koja mi je obećala pomoći. Nisam ti rekla jer sam se bojala da ćeš me drugačije gledati.“
Sjeo sam pored nje.
Sav bijes koji sam osjećao polako je nestajao.
„Zašto si mislila da bih te zbog toga manje volio?“
„Zato što sam te lagala od prvog dana našeg braka.“
Muškarac je tada otvorio jednu fasciklu.
„Gospođo, imamo nove informacije. Pronašli smo trag vaše kćerke.“
Moja žena je skočila.
„Gdje je?! Je li dobro?!“
Čovjek je zastao.
„To je ono zbog čega sam želio lično razgovarati s vama.“
Iz fascikle je izvadio fotografiju djevojčice od otprilike osam godina.
Kada sam ugledao njeno lice, osjetio sam nešto neobično.
Djevojčica mi je bila poznata.
Veoma poznata.
„Čekajte malo“, rekao sam. „Ja znam ovo dijete.“
Moja žena me pogledala.
„Kako misliš da je znaš?“
Uzeo sam fotografiju drhtavim rukama.
„Ova djevojčica… dolazila je prošlog mjeseca u našu firmu s jednom ženom. Sjećam se jer je izgubila plišanog medvjedića, pa sam joj pomogao da ga pronađe.“
Čovjek iz agencije me ozbiljno pogledao.
„Jeste li sigurni?“
„Potpuno.“
Tada je izgovorio nešto što nas je oboje šokiralo.
„Gospodine, ta djevojčica je prije tri sedmice prijavljena kao nestala.“
Moja supruga je počela jecati.
„Ne! Ne može biti!“
Muškarac je nastavio:
„Ali postoji još nešto. Žena koja je bila s njom nije njena usvojiteljica. Prema informacijama koje smo dobili, ona je djevojčicu odvela bez dozvole.“
U tom trenutku sjetio sam se nečega.
Žena koju sam vidio u firmi predstavila se kao djevojčicina tetka.
Ali prije odlaska ostavila mi je vizitkartu.
Rekla je da je nazovem ako ikada budem tražio nekoga za čišćenje poslovnih prostorija.
Potrčao sam prema radnoj sobi, otvorio ladicu i počeo pretraživati papire.
Vizitkarta je još bila tamo.
Kada sam je pružio čovjeku iz agencije, njegovo lice se potpuno promijenilo.
„Odakle vam ovo?“, upitao je.
„Pa rekao sam vam. Dala mi ju je ta žena.“
Pogledao je ime na kartici, zatim moju suprugu.
„Gospođo, mislim da biste trebali sjesti. Žena čije je ime na ovoj kartici nije nepoznata osoba.“
Moja supruga je uzela karticu.
Čim je pročitala ime, ispustila ju je na pod.
„Bože moj…“, prošaputala je.
„Šta je bilo?“, upitao sam.
Pogledala me očima punim suza.
„To je moja majka.“
Ostao sam nepomičan.
„Tvoja majka? Ali rekla si mi da je umrla prije deset godina!“
Moja supruga je počela nekontrolisano drhtati.
„Znam šta sam ti rekla. Ali postoji razlog zbog kojeg sam cijelo vrijeme šutjela.“
A onda je izgovorila rečenicu zbog koje sam shvatio da je naš brak izgrađen na tajni mnogo većoj nego što sam mogao zamisliti.
„Moja majka nije umrla. Pobjegla sam od nje jer je prije osam godina pokušala prodati moju bebu. A sada izgleda da je ponovo pronašla moju kćerku.“
Pogledao sam fotografiju djevojčice.
U tom trenutku zazvonio je moj telefon.
Na ekranu se pojavio nepoznat broj.
Javio sam se.
S druge strane začuo se tihi dječiji glas:
„Čiko… vi ste onaj čovjek koji mi je pronašao medvjedića?“
„Jesam, dušo. Gdje si?“
Djevojčica je počela plakati.
„Molim vas, dođite po mene. Baka kaže da sutra odlazimo daleko i da se nikada više neću vratiti.“
A onda se veza prekinula.
Moja supruga me pogledala i izgovorila samo dvije riječi:
„Spasi je.“
