### POSUDIO SAM AUTO PRIJATELJU, A KAD MI GA JE VRATIO, REKAO JE DA NEŠTO LUPA KOD TOČKA! ONO ŠTO SAM OTKRIO NA DIZALICI OSTAVILO ME BEZ RIJEČI!
Nikada nisam bio škrt čovjek. Ako nekome mogu pomoći, uvijek ću to učiniti. Ali nakon onoga što mi se dogodilo, dobro ću razmisliti prije nego što ponovo nekome posudim automobil.
Sve je počelo kada me jedan prijatelj zamolio da mu posudim auto na jedan dan. Rekao je da mora obaviti nekoliko važnih stvari i da će mi ga vratiti do večeri.
Nisam mnogo razmišljao. Dao sam mu ključeve, a automobil je bio opran, usisan i s pola rezervoara goriva.
Samo sam mu rekao:
„Brate, vrati ga onakvog kakvog si ga dobio. Ako potrošiš gorivo, dospi. Ako ga isprljaš, operi. Ništa više ne tražim.“
On se nasmijao i odgovorio:
„Ma ne brini, čuvat ću ga kao svoj.“
Sljedećeg dana dovezao mi je automobil. Međutim, čim je izašao, primijetio sam da je nekako nervozan.
„Ej, brate, samo da ti kažem… Nešto ti se čuje kod lijevog točka. Vjerovatno je neki ležaj ili nešto sitno.“
Pogledao sam ga začuđeno.
„Kako se čuje? Pa jučer je auto bio potpuno ispravan!“
Slegnuo je ramenima.
„Ne znam, meni se počelo čuti čim sam krenuo. Možda je bilo i ranije.“
Nisam želio praviti svađu. Uzeo sam ključeve i pustio ga da ode.
Ali čim sam sjeo u automobil i krenuo niz ulicu, čuo sam neugodno metalno lupanje.
Što sam brže vozio, zvuk je postajao glasniji.
Odmah sam se zabrinuo.
Automobil sam redovno održavao, a prije samo nekoliko dana bio je kod majstora. Nikakvih problema nije bilo.
Odlučio sam otići do prijatelja koji ima automehaničarsku radionicu.
Kada sam mu objasnio šta se dogodilo, samo je rekao:
„Hajde da ga podignemo, pa ćemo vidjeti.“
I tu počinje ono zbog čega sam potpuno izgubio povjerenje u čovjeka kojeg sam smatrao prijateljem.
Čim smo podigli automobil na dizalicu, majstor je pogledao lijevi točak i ozbiljno me upitao:
„Ko ti je vozio ovo auto?“
Rekao sam mu da sam ga posudio prijatelju.
Majstor je odmahnuo glavom.
„Dobro je da si živ i da nisi vozio brže.“
Srce mi je počelo lupati.
„Šta je bilo?“
Pokazao mi je felgu.
Nedostajala su dva vijka, a preostali su bili toliko labavi da se točak mogao pomjerati rukom!
Ostao sam ukočen.
„Kako je ovo moguće?“
Majstor je pažljivije pregledao automobil i primijetio svježe tragove udarca na unutrašnjem dijelu felge, oštećenje gume i ogrebotine na podvozju.
„Ovo je negdje ozbiljno udareno. Neko je vjerovatno pokušavao nešto popravljati, ali nije dobro pričvrstio točak.“
Odmah sam nazvao prijatelja.
Prvi put se nije javio.
Drugi put također.
Tek nakon trećeg poziva podigao je slušalicu.
„Šta je, brate?“
„Samo mi reci jednu stvar. Jesi li jučer negdje udario autom?“
Nastala je tišina.
„Ma nisam… Zašto?“
„Zato što mi fale dva vijka na točku, felga je oštećena, a majstor kaže da je neko skidao točak!“
Ponovo tišina.
A onda je konačno priznao.
Ispostavilo se da je automobilom udario u visok ivičnjak. Oštetio je gumu, pa je otišao kod nekog poznanika da je zamijeni. U žurbi su vratili točak, ali nisu pravilno zategnuli vijke.
Najgore od svega bilo je što mi to nije namjeravao priznati.
„Pa dobro, brate, nisam mislio da je toliko ozbiljno“, rekao je.
Te riječi su me pogodile više od same štete.
Nije problem bio novac. Nije problem bila ni felga ni guma.
Problem je bio što je znao da nešto nije uredu, a ipak mi je predao automobil i pustio me da vozim, ne razmišljajući o tome šta se moglo dogoditi.
Rekao sam mu samo:
„Znaš šta je najgore? Da si mi odmah rekao istinu, zajedno bismo riješili problem. Ali ti si radije riskirao moju sigurnost nego priznao svoju grešku.“
Nije imao odgovor.
Popravak sam na kraju platio sam. Nije mi bilo vrijedno dodatnog natezanja i raspravljanja.
Ali od tog dana više nismo prijatelji kao prije.
Nekoliko sedmica kasnije ponovo me nazvao i pitao mogu li mu posuditi automobil.
Samo sam se nasmijao.
„Mogu ti pomoći da nađeš rent-a-car, ali moje ključeve više nećeš dobiti.“
Tada sam naučio jednu važnu životnu lekciju: nije najveći problem kada ti neko ošteti imovinu. Najveći je problem kada ti neko iznevjeri povjerenje i ugrozi sigurnost, a zatim se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
A sada vas pitam: Biste li ovakvom prijatelju oprostili ili biste zauvijek prekinuli prijateljstvo?

