Hoće li se trojni format takozvanih mirovnih pregovora o Ukrajini pretvoriti u četvorni, tako da se uz SAD, Ukrajinu i Rusiju za pregovaračkim stolom nađe i Evropa? Trenutne procene ukazuju da su šanse za to male, jer se Moskva – uprkos načelnom, ali iznuđenom pristanku – snažno protivi takvom raspletu i nastoji da uspori i oteža uključivanje evropskih aktera. Kupujmape
Naime, tokom nedavnog susreta u kineskom gradu Šenženu i Donald Tramp i Si Đinping sugerisali su Vladimiru Putinu da se pregovarački okvir proširi i na Evropu. Ruski predsednik takvu preporuku formalno nije mogao da odbije, ali potezi Moskve pokazuju da želi da izbegne njenu realizaciju, igrajući na kartu traženja alibija i oslanjajući se na diplomatski zamah koji se u pojedinim analizama poredi sa takozvanom novom Jaltom.
Putin je najavio da je spreman na razgovore sa evropskom trojkom – Francuskom, Nemačkom i Velikom Britanijom – pa ih je čak pozvao u Moskvu. Iako je nemački ministar odbrane Boris Pistorijus za „Der Špigel“ ocenio da bi evropski predstavnici trebalo da prihvate poziv, deo analitičara smatra da bi odlazak u Moskvu mogao biti protumačen kao ustupak Kremlju.
Istovremeno, nema nikakvih čvrstih garancija da će Rusija prihvatiti učešće Evrope u samom pregovaračkom procesu, a dosadašnji ton poruka upućuje na to da Moskva neće lako pristati na evropske predloge. Ipak, ruski vrh mora da održava privid otvorenosti za dijalog, tim pre što je Putin s jedne strane govorio o miru i kontaktima sa Evropom, dok je s druge strane poručio da „nema dogovora“ nakon što su ukrajinske snage onesposobile Krimski most.
Upozorenje iz Vašingtona i pritisak rokova
Moskva nipošto ne želi Evropu za pregovaračkim stolom, ali to ne može otvoreno da odbaci kako ne bi izazvala nezadovoljstvo Trampa i Sija i kako bi u javnosti zadržala sliku navodno konstruktivne strane.
Pored toga, u igri je i faktor vremena koji rusko rukovodstvo pažljivo prati. Kako prenosi „Ukrajinska pravda“ pozivajući se na izvore u Vašingtonu, Trampovi pregovarači Stiv Vitkof i Džared Kušner predočili su Putinu da bi aktuelna runda pregovora mogla biti poslednja realna prilika za postizanje mirovnog aranžmana koji bi bio povoljan po Rusiju. Kupujmape
Razlog za takvu procenu leži u mogućoj promeni političkih odnosa u Vašingtonu nakon što Demokratska stranka preuzme kontrolu nad Kongresom. Demokrate su na nedavnim izborima nadmašile republikance i obezbedile većinu i u Predstavničkom domu i u Senatu, što bi moglo da pojača pritisak na Belu kuću da poveća vojnu, političku i finansijsku podršku Ukrajini, čime bi se oslabila pregovaračka pozicija Moskve.
Upravo takvi izgledi dodatno motivišu Kremlj da odlaže i otežava uključivanje Evrope u razgovore. Ipak, u praksi se sudaraju dva suštinski različita pristupa zbog kojih je evropsko učešće zasad teško ostvarivo.
Evropa nastoji da odmah dobije mesto za stolom kako bi direktno iznela svoje pozicije, dok iz Moskve poručuju da eventualni dolazak evropske delegacije na razgovore u rusku prestonicu ne podrazumeva automatski ulazak u glavni pregovarački format.
Putin je još u Kini naveo da se pre pristanka na učešće Evrope moraju razmotriti njeni stavovi, kao da evropski principi već nisu dobro poznati i više puta odbacivani u Moskvi. Uz to, pojedini ruski mediji navode da bi kao gest dobre volje moglo da se zatraži ukidanje sankcija Rusiji, ali ponovo bez garancije da bi Evropa bila uključena u pregovarački proces. Zbog dubokih razlika u polazištima, pomak po ovom pitanju zasad deluje malo verovatno.
Zašto Moskva strahuje od evropskog prisustva
Suštinski, Moskva ne želi Evropu u pregovorima – bez obzira na to koliko su oni dosad bili spori ili neefikasni – jer prokremaljski analitičari procenjuju da bi u tom slučaju odnos snaga prevagnuo na stranu Kijeva ili barem postao uravnoteženiji. Kupujmape
Ruska strana polazi od pretpostavke da Vašington neće podržavati Ukrajinu u meri u kojoj bi to činila Evropa. Još važnije, u Moskvi strahuju da bi evropski predstavnici insistirali na konkretnim rešenjima i kompromisima na koje Rusija nije spremna, jer joj u ovom trenutku više odgovaraju formalni i neproduktivni kontakti.
Evropa, sa druge strane, nastoji da izdejstvuje svoje prisustvo u razgovorima koji dosad nisu doneli suštinski napredak osim dogovora o razmeni zarobljenika. To dobija na težini jer Putin redovno ističe da mirovni sporazum o Ukrajini mora da obuhvati i bezbednosne garancije za Evropu.
Iz Moskve stižu jasne ograde: Putinov pomoćnik Jurij Ušakov naglašava da razgovori sa evropskim sagovornicima ne znače proširenje pregovaračkog formata, dok je portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, prema navodima agencije Interfaks, poručila da evropske zemlje još nisu spremne da postanu punopravni učesnici pregovora o Ukrajini.
Zaharova je takođe ocenila da pristup Evropske unije rešavanju sukoba u Ukrajini, kako je navela, nema veze sa postizanjem trajnog mira. Tokom boravka u Kini, Putin je u razgovoru sa novinarima optužio Evropu da nakon postizanja dogovora namerava da uvede svoje trupe na teritoriju Ukrajine, što je za Moskvu neprihvatljivo, iako takav predlog nije bio predmet pregovora niti postavljen kao uslov.
Spor oko članstva u EU, teritorija i bezbednosnih garancija
Dodatnu tačku sporenja predstavlja i perspektiva pristupanja Ukrajine Evropskoj uniji. Moskva Evropu tretira kao jednog od glavnih suparnika i sve češće tvrdi da EU, pored ekonomske dimenzije, poprima obeležja vojno-političkog saveza. Kupujmape
Agencija Interfaks prenela je izjavu zamenika šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova, Sergeja Rjabkova, koji je naveo da će pitanje eventualnog ulaska Ukrajine u EU, imajući u vidu antirusku agendu i dalju militarizaciju u Evropi, zahtevati rešenja koja bi Rusiji pružila dodatne bezbednosne garancije.
Rjabkov je naglasio da u Moskvi ne vide veliku razliku između NATO-a i Evropske unije i zatražio sveobuhvatno rešenje za bezbednost Rusije. Takav narativ o militarizaciji EU ukazuje na to da će Kremlj taj argument koristiti kako bi izbegao uključivanje Evrope u rešavanje ukrajinskog pitanja, uveren da kroz kontakte sa Trampom može da izvuče povoljnije uslove, dok bi prisustvo Evrope moglo da ojača poziciju Kijeva i oteža prihvatanje rešenja po ruskim kriterijumima, o kojima često govori ministar Sergej Lavrov.
Time se zahtevi Moskve ne svode samo na protivljenje članstvu Ukrajine u NATO-u, već se šire i na njeno približavanje EU, koju pojedini ruski zvaničnici posmatraju kao bezbednosni izazov. Kada se uzme u obzir da Rusija traži povratak bezbednosnih okvira u Evropi na stanje iz 1997. godine – što bi podrazumevalo povlačenje istočnoevropskih država iz NATO-a – u takvoj logici se nameće i pitanje odnosa prema širenju evropskih integracija.
Istovremeno, između Rusije i Evrope postoje oštre razlike kada je reč o teritorijalnom integritetu Ukrajine i bezbednosnim garancijama. Moskva i dalje insistira na oblastima koje je u septembru 2024. godine proglasila svojim teritorijama – Lugansku, Donjecku, Zaporožju i Hersonu, uz Krim – iako ih u potpunosti ne kontroliše, i zahteva povlačenje ukrajinskih snaga sa delova tih regiona koji nisu pod ruskom kontrolom. Evropa, nasuprot tome, čvrsto stoji na stanovištu očuvanja teritorijalnog integriteta Ukrajine. Kupujmape
Rjabkov je takođe poručio da su za Rusiju neprihvatljivi modeli koji bi Ukrajini omogućili status nalik članstvu u NATO-u, uključujući ideju primene člana 5 u slučaju novog napada bez formalnog prijema u Savez. Prema njegovim rečima, o bezbednosnim garancijama za Ukrajinu moglo bi da se razgovara tek nakon što Kijev prihvati ruske zahteve da se ne pridružuje NATO-u ni u kakvom obliku koji bi podrazumevao primenu člana 5.

