By Imao sam suprugu iz snova. Jaka, hrabra, bez dlake na jeziku, osjećajna i predivna osoba.
Još bolja supruga i majka našem četverogodišnjem sinu. Jednu večer išao sam s društvom van, napio se i prevario ju sa konobaricom.
Priznao sam joj istu večer. Ništa nije rekla. Niti riječ.
Otisla spavati u drugu sobu, zaključala se. Plakao sam, molio pred vratima. Od nje ni riječi.
Ujutro čujem razgovor nje i sina kada ju je pitao mama zašto moramo ići, zašto nas tata vise ne voli?
Odgovorila mu je …
Odgovorila mu je tata tebe voli najviše na svijetu, ali više ne voli mamu pa zato moramo ići.
U tom trenutku sam umro i do danas nisam oživio.
Sina viđam kad god zelim, ali od nje nikad više ni riječ nisam dobio. Izvede ga do vrata, okrene se i zatvori vrata. Nisam živ od tad.”