By Bio sam na moru sa djevojkom i još par ortaka i jedna djevojka (~25god) je ozbiljno počela da se davi, ko zna šta je bilo, onesvijestila se na kraju ali sam je izvukao nekako (nisam baš neki spasilac).
Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao vještačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, vidio sam da je moja djevojka…
Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao vještačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, vidio sam da je moja djevojka otišla i čekala me je u sobi ljuta jer sam navodno stavio ruke, a zatim i svoja usta na tu djevojku.
Nisam rekao djevojci koju sam spasio, a nisam se ni pomirio sa svojom djevojkom. Mislio sam da će se to svidjeti mojoj dejvojci, a ne da će me osuditi. Bilo mi je prirodno sve što sam uradio, pogotovo jer je bilo veče i nije bilo drugih ljudi na plaži. Osjećao sam se u isto vrijeme i kao heroj i kao teška stoka, odvratan osjećaj.”