Kada sam u svojoj 68. godini odlučila posvojiti trogodišnju Lily, mislila sam da joj samo pružam novi početak i dom kakav zaslužuje nakon što ju je, prema dostupnim informacijama, odbilo pet različitih obitelji. Nikada nisam razumjela zašto su sve one odustale od nje, sve dok me četiri mjeseca kasnije nije nazvao moj odvjetnik Martin i u svom uredu mi pokazao pet povjerljivih izvješća koja su otkrila zastrašujuću istinu.
Ispostavilo se da tih pet obitelji zapravo uopće nije odbilo Lily. Svaka od njih bila je meta brutalnih prijetnji i zastrašivanja – od fotografija njihovih kuća u omotnicama do otvorenih prijetnji da će im djeca patiti ako posvoje djevojčicu. Iza svega stajao je Victor, Lilyin biološki ujak, kojem je agencija ranije odbila dati skrbništvo zbog nasilne prošlosti i nesigurnih uvjeta u domu. Budući da nije želio prihvatiti odluku sustava, godinama je terorizirao svakoga tko bi se približio njegovoj nećakinji, dok su ta važna upozorenja bila sakrivena u odvojenim internim evidencijama agencije.
Kada se Victor ubrzo osobno pojavio ispred Lilyinog vrtića i pokušao me zastrašiti pitanjem što će biti s njom kad umrem s obzirom na moje godine, odmah sam pozvala policiju i poduzela sve mjere opreza. Agencija je naknadno uputila službenu ispravku i ispriku, a Victor se s vremenom prestao pojavljivati. Dok smo Lily i ja gradile naš sretan dom, sačuvala sam njegovo pismo u njezinoj mapi kako bi jednoga dana saznala cijelu istinu, shvativši da moj zadatak nije bio samo pobijediti u toj borbi, već osigurati da djevojčica koja se ni kriva ni dužna našla u centru tuđih opsesija više nikada ne mora strahovati sama.

