By Uplitanje roditelja u bračni život njihove djece jedna je od najosjetljivijih tema u svakom odnosu. Dok se obitelj obično posmatra kao izvor podrške, situacija se drastično mijenja kada se granice izgube, a majka ili otac počnu preuzimati glavnu riječ u odlukama novog domaćinstva. Ipak, ono što supruge najviše boli i što ostavlja najdublje ožiljke u odnosu često nije samo ponašanje svekrve, već reakcija – ili nedostatak iste – vlastitog supruga.
Kada se svekrva umiješa, pokuša nametnuti svoja pravila, kritizira odgoj djece, uređenje doma ili način na koji njena snaha vodi kuću, ključni trenutak istine događa se u ponašanju muškarca. Upravo tu mnogi muški partneri naprave kobnu i teško popravljivu grešku: biraju šutnju, neutralnost ili, još gore, pravdanje majčinih postupaka pod izgovorom „ona to stvarno ne misli loše“.
Za ženu, ta šutnja ne znači mir. Ona se u tom trenutku osjeća potpuno izolovano, napušteno i bez zaštite od osobe s kojom je dijelila život i obećala vječnu vjernost. Kada muškarac stane na stranu majke ili prešutno odobri njeno uplitanje kako bi izbjegao sukob, on u očima svoje supruge gubi status oslonca i partnera s kojim dijeli teret. Taj osjećaj izdaje se ne zaboravlja; on se taloži, nagriza temelje povjerenja i polako ubija bliskost.
Brak zahtijeva da prioritet više nije primarna porodica iz koje se potiče, već nova zajednica koja se gradi. Muškarac koji ne umije postaviti zdrave granice i zaštititi svoj mir i svoju suprugu, rizikuje da izgubi upravo ono što mu je najvrijednije.
