Jedna od najpoznatijih i najemotivnijih pesama Zdravka Čolića, čuveni hit “Ona spava”, nosi u sebi duboku i izuzetno tešku priču iz sedamdesetih godina prošlog veka. Iako su stihove mnogi prihvatili kao nežnu baladu, oni su posvećeni tragičnom događaju koji je potresao tadašnju Jugoslaviju i ostao zabeležen kao simbol borbe za sopstveno dostojanstvo.
Priča se vezuje za Milicu Kostić, učenicu Srednje medicinske škole u Kruševcu, koja je preminula od posledica teških povreda zadobijenih prilikom pada sa 11. sprata Rubinove kule 1974. godine. Milica je donela najtežu odluku kako bi sačuvala sopstvenu čast od grupe nasilnika koji su pokušali da je zlostavljaju.
Prevara i nepokolebljivi stav
Prema svedočenjima i spisima iz tog vremena, nepoznati mladić je na prevaru odveo Milicu do stana na najvišem spratu zgrade, tvrdeći da mu je potrebna pomoć kako bi pozvao svoju devojku čiji su roditelji navodno bili strogi. Milica, poznata po svojoj odgovornosti i želji da pomogne, pošla je sa njim ne sumnjajući u namere.
Nakon ulaska u stan, otkrila je da se u njemu nalazi grupa nasilnika. Kada su joj saopštili svoje namere, devojka je odlučno odbila svaki pokušaj napada, moleći ih da je puste da ode. I pored apelovanja pojedinaca iz grupe da odustanu, ostali nisu želeli da popuste.
Našla se u bezizlaznoj situaciji, ali je ostala nepokolebljiva u svojoj nameri da zaštiti sopstveni integritet. Kada je na kratko ostala sama u prostoriji, izabrala je skok kroz prozor sa 11. sprata kao jedini preostali način da spreči nasilje.
Svedočenje koje je ušlo u istoriju
Milica je nakon pada preživela i prebačena je u bolnicu sa izuzetno teškim povredama. Inspektor koji je vodio slučaj uspeo je da obavi kratak razgovor sa njom tokom njenih povremenih trenutaka svesti.
U tom razgovoru potvrdila je da je sama skočila kroz prozor jer više nije mogla da izdrži pritisak i pretnje, naglasivši da je to bio jedini način da sačuva svoju čast. Ubrzo nakon toga pala je u komu iz koje se, nažalost, nije probudila.
Čitav događaj izazvao je ogroman gnev javnosti i doveo do oštrih reakcija društva, a sećanje na Milicu Kostić ostalo je sačuvano i kroz stihove pesme Velizara Šofranca, koje je komponovao Kornelije Kovač, a otpevao Zdravko Čolić. Događaj iz Kruševca ostao je zabeležen kao tragičan podsetnik na hrabrost i cenu dostojanstva.

