By „Nemoj se uplašiti, molim te, ali moram ti nešto pokazati prije nego što odlučiš želiš li me ikada više vidjeti.“
U tom trenutku krv mi se sledila u žilama. Sjedila sam nepomično, gledala ga i pokušavala shvatiti šta se upravo događa. Bili smo sami, usred mraka, na planinskom putu gdje nije bilo ni kuća ni prolaznika.
„Jesi li ti normalan?! Šta to radiš?!“ povikala sam i instinktivno posegnula za kvakom.
On se odmah uspravio i podigao ruke.
„Čekaj, molim te! Nije ono što misliš!“
„A šta bih drugo trebala misliti?! Dovedeš me ovdje, otkopčaš pantalone i očekuješ da mirno sjedim?!“
Vidjela sam da je potpuno problijedio. Ruke su mu drhtale dok je pokušavao nešto objasniti.
„Prije dvije godine imao sam tešku saobraćajnu nesreću“, izgovorio je tihim glasom. „Mjesecima sam bio u bolnici. Ostali su mi veliki ožiljci i povreda noge zbog koje ponekad jedva hodam. Nisam znao kako da ti to kažem.“
Zastala sam.
Polako je pomjerio tkaninu pantalona i pokazao mi veliki ožiljak koji se protezao od kuka prema koljenu.
„Svaka djevojka kojoj sam to ranije rekao počela se udaljavati. Jedna mi je čak rekla da ne želi muškarca koji nije potpuno zdrav. Zato sam se plašio da ti priznam.“
Nisam znala šta da kažem. Strah koji sam osjećala polako se pretvarao u zbunjenost, ali i ljutnju.
„Pa zar si stvarno mislio da je najbolji način da mi to pokažeš tako što ćeš me odvesti na pustu planinu?!“
Spustio je pogled.
„Znam. Ispao sam potpuna budala. Samo nisam želio da me neko čuje dok pričam o tome.“
Duboko sam udahnula.
„Slušaj me dobro. Mene tvoji ožiljci ne plaše. Ali ovo što si večeras uradio jeste me uplašilo. Mogao si mi sve ispričati uz kafu, u parku, bilo gdje gdje bih se osjećala sigurno.“
Nije se pokušavao opravdavati. Samo je klimnuo glavom i rekao:
„U pravu si. Izvini. Odvest ću te kući.“
Cijelim putem gotovo da nismo razgovarali.
Kada smo stigli pred moju zgradu, okrenuo se prema meni.
„Ne očekujem da mi oprostiš. Samo želim da znaš da mi se stvarno sviđaš.“
Izašla sam iz automobila bez odgovora.
Mislila sam da je to naš posljednji susret.
Ali tri dana kasnije stigla mi je njegova poruka. Kada sam je pročitala, shvatila sam da mi te večeri nije ispričao cijelu istinu.
Pisalo je:
„Postoji još nešto što moraš znati o toj nesreći. I upravo zbog toga sam se toliko plašio da ti se približim…“
Nisam ni slutila da će ono što mi je sljedeće otkrio potpuno promijeniti moje mišljenje o njemu.
