Poslije razvoda preselila sam se s djecom u mali stan u Doboju, a onda mi je gazdarica otkrila jezivu tajnu o bivšem mužu!

### Poslije razvoda preselila sam se s djecom u mali stan u Doboju, a onda mi je gazdarica otkrila jezivu tajnu o bivšem mužu!

„Tvoj bivši muž ne dolazi ovdje zbog djece“, rekla je gazdarica tihim glasom. „Dolazi zbog nečega što je sakriveno u tom stanu. A ono što je najgore jeste da ja znam šta traži.“

Osjetila sam kako mi se krv ledi u žilama.

„Kako mislite? Šta bi mogao tražiti u mom stanu? Pa tek smo se doselili prije tri mjeseca!“

Starica je spustila pogled, a zatim polako zatvorila vrata iza mene.

„Sjedni, dijete. Postoji nešto što ti nisam rekla kada si se uselila.“

Sjela sam na stolicu, osjećajući kako mi srce udara sve jače.

„Tvoj bivši muž poznaje taj stan mnogo duže nego ti. Zapravo, on je bio ovdje i prije nego što si ga ti iznajmila.“

Nisam mogla vjerovati šta čujem.

„To je nemoguće! Kako bi on znao gdje ću živjeti?“

Gazdarica je duboko uzdahnula.

„Zato što je upravo on tražio od mene da ti izdam stan.“

U tom trenutku kao da je neko izvukao tlo ispod mojih nogu.

„Šta?!“

„Došao je prije četiri mjeseca. Rekao je da će njegova bivša žena uskoro tražiti stan i da želi da joj pomognem. Ponudio mi je novac da te primim, ali pod jednim uslovom.“

„Kakvim uslovom?“, prošaputala sam.

„Da mu dam rezervni ključ.“

Ustala sam toliko naglo da se stolica prevrnula.

„Vi ste mu dali ključ?! Znali ste da smo razvedeni! Znali ste da sam pobjegla od njega!“

Starici su oči zasuzile.

„Nisam znala kakav je čovjek. Mislila sam da samo želi viđati djecu. Ali prije nekoliko dana vidjela sam nešto što me natjeralo da promijenim mišljenje.“

Ruke su mi drhtale.

„Šta ste vidjeli?“

„Ušao je u stan dok si bila na poslu. Ostao je gotovo dva sata. Kada je izlazio, nosio je malu crnu torbu. Ali to nije ono što me uplašilo.“

Zastala je.

„Kada je prolazio pored mog prozora, čula sam ga kako razgovara telefonom. Rekao je: ‘Još nije pronašla. Imamo vremena dok ne otkrije šta je ispod poda.'“

Pogledala sam je u nevjerici.

„Ispod poda?!“

Starica je klimnula glavom.

„U dječijoj sobi, ispod starog ormara, postoji jedna daska koja se može podići. To je ostalo još od prethodnih stanara.“

Sjetila sam se kako je moj mlađi sin prije nekoliko dana govorio da noću čuje čudno lupkanje iz poda. Mislila sam da umišlja.

„Šta se nalazi ispod te daske?“

„Ne znam“, odgovorila je. „Ali večeras nemoj ulaziti u stan. Odvedi djecu kod nekoga kome vjeruješ. Sutra ćemo pozvati policiju.“

Te noći djeca su prespavala kod moje sestre. Nisam oka sklopila.

Ujutro smo se, zajedno s policijom, vratili u stan.

Jedan policajac pomjerio je stari ormar u dječijoj sobi. Ispod njega zaista se nalazila daska drugačije boje.

Kada ju je podigao, ugledali smo metalnu kutiju.

Unutra su bile fotografije, nekoliko dokumenata i stari mobilni telefon.

Ali ono što mi je privuklo pažnju bila je jedna fotografija.

Na njoj je bio moj bivši muž.

Pored njega stajala je žena koju nikada ranije nisam vidjela.

U naručju je držala djevojčicu od otprilike pet godina.

Na poleđini fotografije pisalo je:

„Doboj, 2018. Naša mala tajna. Nikada ne smije saznati.“

Policajac je pogledao fotografiju, zatim mene.

„Gospođo, znate li ko je ova žena?“

Odmahnula sam glavom.

A onda se javio drugi policajac, koji je pregledavao dokumente.

„Šefe, mislim da imamo ozbiljan problem.“

Izvukao je jedan papir i pružio ga kolegi.

Bio je to izvod iz matične knjige rođenih.

Kada sam pročitala ime djeteta i ime njenog oca, noge su mi zadrhtale.

Otac je bio moj bivši muž.

Ali najstrašnije je bilo ono što je pisalo ispod imena majke.

Žena s fotografije bila je prijavljena kao nestala prije šest godina.

U tom trenutku zazvonio je moj telefon.

Na ekranu se pojavilo ime bivšeg muža.

Javila sam se drhtavim glasom.

„Halo?“

S druge strane čula sam samo njegovo teško disanje.

A onda je izgovorio:

„Znam da si otvorila kutiju. Ali nemoj vjerovati gazdarici. Ona nije osoba za koju se predstavlja.“

Pogledala sam prema starici koja je stajala na vratima dječije sobe.

Više nije izgledala uplašeno.

Samo se blago nasmiješila.

A onda je rekla nešto zbog čega sam shvatila da je sve što sam do tada znala bila laž.

„Konačno si pronašla fotografiju moje kćerke. Sada je vrijeme da saznaš šta joj je tvoj muž uradio.“

Priča je izmišljena.

administrator

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *