Samo je rekao:
„Drago mi je da si vratila psa. Ali povjerenje se ne vraća tako lako.“
I bio je u pravu.
Danas još uvijek pokušavam popraviti ono što sam uništila jednim sebičnim postupkom. Moja pokćerka ponovo razgovara sa mnom, ali više ne očekujem da mi odmah oprosti.
A crna kutija?
Vratila sam je na mjesto gdje pripada – u njenu sobu, zajedno sa svim uspomenama na majku.
Jer sam konačno shvatila da, kada uđeš u porodicu koja je već nekoga izgubila, tvoj zadatak nije da izbrišeš prošlost, nego da naučiš poštovati ljubav koja je postojala prije tebe.

