By Postoji velika razlika između osobe koju usput upoznate i nekoga ko vam se zaista uvuče pod kožu. Kada nam se neko dopadne, ljudska priroda nalaže da želimo stalni kontakt, brze odgovore i konstantnu potvrdu prisutnosti. Ipak, u međuljudskim odnosima i psihologiji zavođenja, pretjerana dostupnost često ima suprotan efekat – guši misteriju i smanjuje uzbuđenje.
Ako želite da neko stalno razmišlja o vama, a da pritom ne načinite prvi korak, tajna se krije u takozvanom efektu neizvjesnosti i fokusiranju na sopstvenu energiju. Ljudski mozak prirodno teži da popuni praznine u informacijama. Kada nekome uskratite stalnu dostupnost, vi u njegovom umu aktivirate proces razmišljanja.
Umjesto da budete ta osoba koja stalno inicira kontakt, okrenite fokus u potpunosti na sebe. Posvetite se svojim hobijima, prijateljima, karijeri i ličnom napretku. Kada živite ispunjen i radostan život nezavisno od druge strane, ta energija se i te kako osjeti. Ljudi podsvjesno primjećuju kada je neko samostalan i ispunjen, što drastično povećava privlačnost.
Također, ključna je i vještina ostavljanja trajnog utiska. Prema brojnim psihološkim zapažanjima, razgovor u kojem ste iskreno slušali sagovornika i pokazali interesovanje za njegove misli ostaviće mnogo jači trag nego večer provedena u pokušajima da ga impresionirate. Kada se kasnije ta osoba nađe nasamo sa svojim mislima, prisjetiće se dubokog razumijevanja, prijatne atmosfere i topline koju ste donijeli, ali neće imati vašu trenutnu poruku na ekranu. Ta zdrava distanca stvara blagu napetost i radoznalost.
Pustite da prođe vrijeme. Kada primijetite da druga osoba obično šalje poruke u određeno doba dana, nemojte odmah dežurati uz telefon i odgovarati u sekundi. Doza nedostupnosti u modernom svijetu instant-komunikacije predstavlja najjači afrodizijak. Pustite da se zapita šta radite, s kim ste i zašto niste odmah tu. Na taj način prestajete biti pasivni čekalac, a postajete misterija o kojoj ta osoba ne prestaje da razmišlja.
