By U današnjem svijetu u kojem se čini da se svaki trenutak svakodnevnog života mora zabilježiti, podijeliti i ovjekovječiti fotografijom ili statusom, postojanje ljudi koji uopšte nisu aktivni na društvenim mrežama ili tamo ne objavljuju apsolutno ništa postalo je prava rijetkost. Dok mnogi smatraju da je riječ o povučenosti ili ignorisanju savremenih trendova, psiholozi otkrivaju da se iza ove navike kriju specifične i vrlo zanimljive osobine ličnosti.
1. Visok nivo samopouzdanja i neovisnost o tuđem mišljenju
Za razliku od onih koji potvrdu vlastite vrijednosti i uspjeha traže kroz digitalne lajkove, komentare i preglede, osobe koje ne objavljuju sadržaj svoju validaciju pronalaze unutar sebe. Psiholozi ističu da takvi pojedinci nemaju potrebu da svoju svakodnevicu, partnere, putovanja ili obroke prikazuju javnosti kako bi dokazali da sretno žive. Njihovo samopouzdanje ne zavisi od digitalne publike.
2. Izuzetna vrijednost privatnog mira
Osobe koje izbjegavaju objavljivanje obično izuzetno cijene granicu između javnog i privatnog života. One shvataju da dijeljenje intimnih trenutaka, porodičnih okupljanja ili emotivnih stanja na internetu oduzima čar tih trenutaka i čini ih podložnim tuđim komentarima i prosudbama. Umjesto virtuelne pažnje, oni biraju mir i fokusiranje na stvarne, duboke odnose u offline svijetu.
3. Selektivna pažnja i odbojnost prema površnosti
Mnogi koji posjeduju profile na društvenim mrežama ali ih koriste isključivo u pasivnoj ulozi – kao posmatrači ili vijesti – zapravo svjesno bojkotuju digitalnu površnost. Smatraju da je veći dio sadržaja na platformama lažan, uljepšan i usmjeren na stvaranje nerealnih slika o tuđim životima. Umjesto trošenja vremena na beskrajno skrolovanje i upoređivanje s drugima, oni energiju ulažu u hobije, karijeru i direktnu komunikaciju s prijateljima.Људи и друштво
4. Duboka svijest o digitalnom tragu i sigurnosti
Osim psiholoških aspekata, značajan broj ljudi ne objavljuje ništa iz čistog opreza. Oni vode računa o digitalnoj higijeni, svjesni da jednom objavljene fotografije, lokacije i lične informacije ostaju zabilježene zauvijek i mogu se zloupotrijebiti. Za njih je pasivnost na mrežama svjestan štit i garancija lične sigurnosti.
Na kraju, izostanak objava na društvenim mrežama rijetko predstavlja znak asocijalnosti. Naprotiv, psihološka istraživanja često pokazuju da su takve osobe stabilnije, prisutnije u stvarnom trenutku i znatno opuštenije jer ne robuju virtuelnom imidžu koji moraju stalno održavati.
