Tragična sudbina mladog para iz Sarajeva, Boška Brkića i Admire Ismić, ostala je upamćena kao jedan od najpotresnijih simbola ljudske bliskosti u najtežim vremenima. Njihova priča, koja je u javnosti postala poznata kao priča o sarajevskom Romeu i Juliji, govori o neraskidivoj ljubavi i zajedništvu koji nisu poklekli ni pred najtežim izazovima.
Njihovo poznanstvo datira još iz perioda održavanja Zimske olimpijade u Sarajevu. Iz iskrenog i snažnog prijateljstva razvila se srednjoškolska ljubav koja je rasla i jačala tokom godina. Bili su izuzetno vezani, a njihove porodice podržavale su ovu vezu. Planirali su zajednički život, odlazak na zimovanja i letovanja, kao i sve ono što nosi budućnost punu snova i radosti.
Međutim, ratne okolnosti u potpunosti su izmenile tok njihovih života. U maju 1993. godine, dvadesetpetogodišnji par odlučio je da pokuša da napusti grad i pronađe sigurnije mesto za život. Cilj im je bio prelazak u naselje Grbavica, čime bi nastavili svoj put ka slobodi i mirnijoj budućnosti.
Prema navodima i svedočenjima iz tog perioda, prolazak preko mosta bio je ugovoren sa namerom da im se omogući bezbedan prelazak. Sa velikom nadom u srce i verom u bolji život, krenuli su preko mosta koji je razdvajao grad. Nažalost, na samom mostu dogodila se nesreća kada su ispaljeni smrtonosni hici koji su u trenutku prekinuli njihove mlade živote.
Prvo je stradao Boško, a neposredno nakon toga i Admira. Poslednji trenuci njihovog života ostali su zabežani po dirljivom gestu – Admira je uspela da dopuzi do Boška i provede svoje poslednje trenutke u njegovom zagrljaju. Slika dvoje mladih koji leže na mostu ubrzo je obišla svetske medije i izazvala duboko saosećanje širom planete.
Zbog specifičnih i opasnih okolnosti na samom terenu, njihova tela su danima ostala na mestu stradanja. Nakon sedam dana organizovano je premeštanje njihovih posmrtnih ostataka. Prvobitno su sahranjeni u Lukavici, da bi kasnije, uz saglasnost porodica, bili preneseni na sarajevsko groblje gde i danas počivaju zajedno.
Do danas nisu u potpunosti razjašnjene sve okolnosti pod kojima je došlo do ovog tragičnog događaja, niti je sprovedena zvanična istraga koja bi utvrdila odgovornost. Ipak, ususpomena na Boška i Admiru nastavlja da živi. Njihova priča i dalje ostaje simbol iskrene ljubavi, odanosti i humanosti koja prevazilazi sve podjele.

