By ### Nastavak priče: Seljak, zgodna gospođa i neobična ponuda
Kada je seljak stigao na dogovorenu adresu, pokucao je na vrata. Otvorila mu je zgodna gospođa, obučena u elegantnu haljinu.
„Uđite, komšija, čekala sam vas“, rekla je uz osmijeh.
Seljak je ušao, skinuo kapu i zbunjeno pogledao oko sebe. Kuća je bila ogromna, namještaj skup, a na stolu su stajali kafa i kolači.
„Pa, domaćice, gdje vam je ta riba?“ upita seljak.
Gospođa se nasmija.
„Polako, čovječe, prvo da popijemo kafu.“
Sjedi seljak, pije kafu, a gospođa ga neprestano posmatra. Nakon nekoliko minuta ona ustade, priđe mu i reče:
„Znate li vi da moj muž već mjesecima nije kod kuće?“
Seljak je pogleda i odgovori:
„Ne znam, gospođo, ja samo krompir prodajem.“
Ona se nasmija još glasnije.
„A jeste li vi oženjeni?“
„Jesam, već trideset godina!“
„Pa zar vam žena ne bi zamjerila što ste došli kod mene?“
Seljak slegnu ramenima.
„Ne bi, kad bih joj rekao zbog čega sam došao.“
Gospođa se približi i šapnu:
„A šta ako vam kažem da sam vas namjerno pozvala?“
Seljak se počeša po glavi.
„Znao sam ja da tu nešto nije kako treba!“
„A zašto?“ upita ona.
„Pa, gospođo, već mjesec dana tražim da mi date ribu, a vi me stalno odbijate. Sad me zovete kući, a ribe nigdje!“
Gospođa prasnu u smijeh i reče:
„Čovječe dragi, zar vi još niste shvatili šta sam mislila?“
Seljak ustade, stavi kapu na glavu i ozbiljno odgovori:
„Jesam, gospođo, sve sam shvatio! Vi biste krompir džaba, ali kod mene nema ništa bez plaćanja!“
Gospođa se toliko nasmijala da su joj suze krenule niz lice.
A seljak, već na vratima, okrenu se i dodade:
„I da znate, sutra krompir poskupljuje! Ko ovoliko pregovara, mora platiti i moje izgubljeno vrijeme!“ 😂
Od tog dana gospođa je i dalje dolazila na pijacu, ali više nikada nije pitala za cijenu krompira.
Samo bi se nasmijala i rekla:
„Dajte mi pet kilograma, ali ovaj put bez ikakvih pregovora!“ 😂
