Ujed zmije uvek treba posmatrati kao hitno medicinsko stanje koje zahteva neodložnu reakciju, čak i u situacijama kada sama rana na prvi pogled deluje bezazleno ili kada niste sasvim sigurni da li je reč o zmiji otrovnici. Znakovi trovanja i reakcija organizma mogu se razviti sa zakašnjenjem, zbog čega je od ključne važnosti ne čekati pojavu težih simptoma već odmah preduzeti prve korake.
Ukoliko se nalazite u Srbiji, prvi i najvažniji korak jeste da odmah pozovete Službu hitne medicinske pomoći na broj 194 ili jedinstveni broj za hitne situacije 112. Pozivi prema ovim službama su besplatni i dostupni sa svih mreža.
1. Bezbedno se udaljite od zmije
Čim dođe do ujeda, prioritet je sklanjanje na bezbednu udaljenost kako bi se u potpunosti sprečio rizik od ponovnog napada. Nikada nemojte pokušavati da uhvatite zmiju, da je povredite ili je ponesete sa sobom u zdravstvenu ustanovu.
Važno je imati na umu da čak i teško povređena ili naizgled mrtva zmija može refleksno da ujede i ubrizga otrov. Ukoliko je moguće bez ikakvog izlaganja opasnosti, pokušajte da zapamtite njene osnovne karakteristike – boju, veličinu i šare. Fotografija napravljena sa sigurne udaljenosti može pomoći lekarima pri identifikaciji, ali pravljenje snimka ni u kom slučaju ne sme ugroziti vašu bezbednost.
2. Pozovite hitne službe bez odlaganja
Čim se nađete van neposredne opasnosti, pozovite 194 ili 112. Tokom razgovora sa operaterom, jasno navedite sledeće podatke:
tačnu ili najbližu orientacionu lokaciju na kojoj se nalazite;
okvirno vreme kada se ujed dogodio;
koji deo tela je zahvaćen;
starost i trenutno opšte stanje povređene osobe;
uočljive simptome koji su se već razvili;
kratak opis zmije, ukoliko ste je bezbedno uočili.
Nemojte čekati da se pojave izraženi otok, jak bol ili poteškoće sa disanjem. Vodeće zdravstvene organizacije ističu da je brz i organizovan transport do najbliže bolnice ključni faktor za uspešno zbrinjavanje. Osoba koja je pretrpela ujed ne bi trebalo sama da upravlja vozilom, jer iznenada može doći do pada pritiska, vrtoglavice, izražene slabosti ili gubitka svesti.
3. Ostanite smireni i smanjite fizičku aktivnost
Povređenu osobu treba umiriti i postaviti u udoban, ležeći ili sedeći položaj. Svako nepotrebno kretanje, hodanje ili naprezanje mišića ubrzava cirkulaciju i limfnu drenažu, što može pospešiti brže širenje otrova kroz organizam.
Ukoliko prilike to dozvoljavaju, osobu treba preneti do pristupačnog terena ili vozila. Povređeni ekstremitet mora ostati u stanju mirovanja, u prirodnom i opuštenom položaju. Ne treba ga podizati iznad nivoa srca niti vršiti nagle pokrete.
4. Pravilno imobilišite povređeni deo tela
Ruku ili nogu možete pažljivo podupreti i fiksirati uz pomoć marame ili improvizovane udlage, ali bez ikakvog stezanja. Osnovni cilj imobilizacije jeste sprečavanje pokreta u zglobovima, a ne prekidanje krvotoka.
Stavljanje čvrstih, kompresivnih zavoja se ne preporučuje kao opšta mera. Mnoge vrste otrova deluju lokalno na tkivo, pa neadekvatno stezanje može znatno pogoršati oštećenje na mestu ujeda. Zbog toga se kompresivne metode primenjuju isključivo po preporuci i stručnim uputstvima medicinskog osoblja.
5. Uklonite nakit i usku odeću
Nakon ujeda vrlo brzo može doći do pojave obimnog otoka. Sa zahvaćenog ekstremiteta potrebno je što pre i pažljivije skinuti:
prstenje i narukvice;
satove;
tesnu obuću i čarape;
usku odeću.
Sve predmete uklanjajte blago, bez pritiskanja, trljanja ili masaže samog mesta ujeda.
Opasne zablude: Postupci koji su strogo zabranjeni
Tradicionalne i neproverene metode ne pomažu u uklanjanju otrova, a mogu izazvati sekundarne infekcije, teška oštećenja tkiva i opasna krvarenja.
Nakon ujeda zmije najstrože je zabranjeno:
zasecanje, rasecanje ili probadanje rane;
pokušaj isisavanja otrova ustima ili namenskim pumpicama;
stavljanje povezovo, podveza ili steznika koji prekidaju cirkulaciju;
stavljanje leda, hladnih obloga ili potapanje u ledenu vodu;
spaljivanje mesta ujeda ili tretiranje električnim pražnjenjem;
masaža i trljanje povređenog mesta;
nanošenje alkohola, hemikalija, masti ili biljnih preparata;
konzumiranje alkohola ili napitaka sa visokim sadržajem kofeina;
uzimanje lekova protiv bolova poput aspirina, ibuprofena ili naproksena, jer oni mogu oslabiti zgrušavanje krvi i povećati rizik od krvarenja.
Ova upozorenja jasno ističu vodeće svetske zdravstvene ustanove i centri za kontrolu bolesti.
Mogući simptomi dejstva otrova
Dok se čeka dolazak stručne pomoći, potrebno je neprekidno pratiti vitalne funkcije, svest i opšte stanje pacijenta. Simptomi koji ukazuju na delovanje otrova obuhvataju:
intenzivan bol i brzo širenje otoka;
promenu boje kože, pojavu podliva ili plikova;
mučninu, gadjenje i povraćanje;
izraženu vrtoglavicu, opštu slabost ili nesvesticu;
zamućen vid, dupliranje slike ili spuštanje očnih kapaka;
izrazitu pospanost i otežan govor;
mišićnu slabost i grčeve;
otežano i plitko disanje;
krvarenje iz samog uoda, nosa ili desni;
ubrzan ili nepravilan rad srca.
Čak i ako se neposredno nakon ujeda ne jave izraženi simptomi, to ne znači da je rizik prošao. Ukoliko osoba izgubi svest, ali i dalje normalno diše, treba je pažljivo okrenuti u bočni stabilni položaj (pazeći na povređeni ud). Ako osoba prestane da diše, potrebno je odmah započeti postupak oživljavanja prema uputstvima koja daje operater hitne službe.
Šta očekivati tokom bolničkog zbrinjavanja?
Po dolasku u zdravstvenu ustanovu, lekari vrše detaljan pregled rane, prate pritisak, puls, zasićenost kiseonikom i brzinu napredovanja otoka. Radi procene parametara zgrušavanja krvi, funkcije bubrega i opšteg stanja tkiva, sprovode se neophodne laboratorijske analize.
Serum protiv zmijskog otrova (protivotrov) ne daje se automatski kod svakog ujeda. Odluku o njegovoj primeni donosi isključivo lekar na osnovu kliničke slike, brzine razvoja simptoma i procene stepena trovanja. Protivotrov je specifična terapija koja se primenjuje kontrolisano u bolničkim uslovima zbog mogućnosti razvoja reakcija preosetljivosti.
Kako smanjiti rizik od susreta i ujeda u prirodi
Prilikom boravka na otvorenom i kretanja kroz prirodu, pridržavajte se osnovnih mera opreza:
uvek se krećite utabanim i obeleženim stazama;
nosite duge pantalone od čvršćeg materijala i zatvorenu, duboku obuću;
izbegavajte guranje ruku ili nogu u nepreglednu travu, šupljine u drveću ili pukotine među stenablema;
ne prevrćite kamenje i stene golim rukama;
tokom noćnih šetnji obavezno koristite baterijsku lampu;
obratite pažnju na to gde stajete i gde oslanjate ruke prilikom odmora;
izbegavajte bilo kakav kontakt sa zmijama ukoliko ih primetite.
U slučaju neželjenog događaja, najvažnije je zapamtiti četiri osnovna koraka: udaljite se od opasnosti, pozovite hitnu pomoć, ostanite potpuno smireni i imobilišite povređeni deo tela.
Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može zameniti profesionalni medicinski pregled i savet. Nakon bilo kakvog sumnjivog ujeda u prirodi, bez odlaganja kontaktirajte Službu hitne pomoći na 194 ili 112 i sledite uputstva stručnih lica.

