By ### Upustio sam se u vezu s udatom ženom koja ima troje djece, ali ono što drži pored kreveta potpuno me šokiralo!
Sve je počelo sasvim slučajno. Upoznali smo se u jednom kafiću, razmijenili nekoliko pogleda, a zatim i brojeve telefona. Nisam ni slutio da će mi ta žena potpuno promijeniti život.
Imala je 39 godina, ali izgledala je mnogo mlađe. Bila je lijepa, dotjerana, uvijek nasmijana i puna samopouzdanja. Znala je šta želi i nije se plašila to pokazati.
Od početka mi je rekla da je udata i da ima troje djece. Nisam planirao ozbiljnu vezu, a ni ona nije željela napustiti porodicu. Dogovorili smo se da niko nikada neće saznati za nas.
Međutim, nakon nekoliko mjeseci počeo sam primjećivati nešto neobično.
Svaki put kada bismo bili sami u njenoj spavaćoj sobi, na noćnom ormariću stajala je jedna mala crna kutija.
U početku nisam obraćao pažnju na nju. Mislio sam da je unutra nakit ili neka njena lična stvar.
Ali onda sam primijetio da je svaki put, prije nego što bih otišao, pažljivo uzimala kutiju i provjeravala je li zatvorena.
Jednog dana nisam izdržao.
„Šta držiš u toj kutiji?“ upitao sam je kroz osmijeh.
U trenutku joj je nestao osmijeh s lica.
„Ništa što bi te trebalo zanimati“, odgovorila je hladno.
Taj odgovor samo je probudio moju znatiželju.
Nekoliko dana kasnije ponovo sam došao kod nje. Muž joj je bio na poslu, a djeca u školi. Sve je izgledalo kao i obično.
U jednom trenutku otišla je u kupatilo, a ja sam ostao sam u spavaćoj sobi.
Pogled mi je pao na crnu kutiju.
Ovoga puta bila je otključana.
Znao sam da ne bih smio dirati tuđe stvari, ali znatiželja je bila jača.
Polako sam podigao poklopac.
Unutra nije bilo nakita. Nije bilo ni novca.
Bile su tu fotografije, nekoliko pisama i jedna mala bilježnica.
Uzeo sam prvu fotografiju i osjetio kako mi srce ubrzano lupa.
Na njoj je bila ona, njen muž i njihovo troje djece.
Ali to nije bilo ono što me uznemirilo.
Ispod fotografije stajao je datum od prije samo nekoliko sedmica, a na poleđini je rukom bilo napisano:
„Još malo i sve će biti gotovo. Samo da on ništa ne posumnja.“
Osjetio sam hladnoću niz leđa.
Ko je to napisao? Na koga se odnosilo?
Otvorio sam bilježnicu i počeo čitati.
Na prvoj stranici nalazila su se muška imena. Pored svakog imena bio je datum, broj telefona i nekoliko kratkih napomena.
A onda sam na posljednjoj stranici ugledao svoje ime.
Pored njega pisalo je:
„On je drugačiji od ostalih. Previše pita. Moram biti oprezna.“
U tom trenutku čuo sam kako se otvaraju vrata kupatila.
Brzo sam zatvorio kutiju i vratio je na mjesto.
Ona je ušla u sobu, pogledala me i nasmiješila se.
„Šta ti je? Izgledaš kao da si vidio duha.“
Pokušao sam se nasmijati, ali nisam mogao izgovoriti ni riječ.
Prišla mi je, pogledala prema ormariću, a zatim ponovo u mene.
Osmijeh joj je polako nestao.
„Otvarao si kutiju, zar ne?“
Nisam odgovorio.
Sjela je na rub kreveta, duboko uzdahnula i rekla nešto što nikada neću zaboraviti.
„Ako si vidio svoje ime, onda je vrijeme da saznaš istinu. Ali prvo moraš znati da moj muž već mjesecima zna za tebe.“
Ostao sam bez daha.
„Kako misliš, zna za mene?“
Pogledala me pravo u oči.
„Zato što je upravo on tražio da te upoznam.“
U tom trenutku začulo se otključavanje ulaznih vrata.
Pogledala je na sat i prošaputala:
„Bože moj… nije trebao doći još najmanje tri sata.“
A onda se iz hodnika začuo muški glas:
„Draga, stigao sam. Je li naš gost još uvijek tu?“
Nastavlja se…
