U svetu partnerskih odnosa, tema preljube i paralelnih veza često izaziva snažne emocije, ali i veliku radoznalost. Zašto se muškarci koji su već u stabilnim vezama ili brakovima odlučuju na ovakav korak i koje osobine kod žena ih najčešće privlače u takvim situacijama? Psihologija nudi odgovore koji se kriju dublje od puke fizičke privlačnosti.
Često se veruje da su ljubavnice isključivo mlađe ili fizički atraktivnije žene, ali stvarnost je znatno složenija. Istraživanja pokazuju da oženjeni muškarci koji ulaze u vanbračne veze često tragaju za onim delom sebe koji su u braku potisnuli. Iz tog razloga, oni najčešće biraju žene koje poseduju specifičnu kombinaciju osobina: nezavisnost, razumevanje i sposobnost da pruže “bekstvo” od svakodnevice.
Prva osobina koja privlači takve muškarce jeste emotivna dostupnost bez zahteva. Dok je brak često ispunjen obavezama, dogovorima oko dece, finansija i kućnih poslova, odnos sa ljubavnicom se percipira kao “oaza”. Žene koje su samostalne, imaju sopstveni život i ne vrše pritisak da muškarac napusti svoju primarnu vezu, postaju idealni partneri za ovakvu vrstu dinamike. One nude pažnju, divljenje i uzbuđenje, bez tereta svakodnevnih životnih problema.
Takođe, psiholozi navode da oženjeni muškarci često biraju žene koje su “dobri slušaoci”. U braku u kojem komunikacija može postati rutinska ili kritizerska, muškarac traži osobu koja će ga saslušati bez osuđivanja i pružiti mu osećaj potvrde njegove vrednosti. Taj osećaj “biti viđen i shvaćen” postaje snažan afrodizijak koji dodatno učvršćuje ovakvu vezu.
Još jedan važan faktor je uzbuđenje koje donosi rizik. Za neke muškarce, sam čin održavanja tajne veze pruža adrenalin koji im nedostaje u rutini dugogodišnjeg odnosa. Zbog toga se često okreću ženama koje su spremne da učestvuju u toj “igri”, odnosno onima koje imaju dovoljno diskrecije i razumevanja za pravila tajnosti.
Važno je naglasiti da ovo nije opravdanje za preljubu, već analiza motivacije. Svaka osoba traži sreću i ispunjenje, ali putevi kojima neki ljudi to pokušavaju da postignu često nanose štetu onima koji su im najbliži. Na kraju, ovakve veze su retko temelj za dugoročnu sreću, jer su izgrađene na temeljima tajni, a ne na potpunoj iskrenosti i zajedničkoj gradnji budućnosti. Razumevanje ovih mehanizama može pomoći svima da prepoznaju sopstvene potrebe i možda ih, na zdraviji način, ostvare u okviru svojih primarnih veza.

