By ### Zavidjela sam cimerki na uspješnom advokatu pa sam odlučila da ga zavedem dok je čekao nju – ali njegova reakcija me potpuno ponizila!
Pogledao me je, ali ne onako kako sam očekivala.
Nije se nasmijao, nije mi prišao, niti je pokazao bilo kakvo oduševljenje. Naprotiv, njegovo lice postalo je ozbiljno, a u očima sam mu vidjela nešto što me potpuno zbunilo.
Odmah je okrenuo glavu i skinuo svoj sako.
— Molim te, pokrij se — rekao je mirno, pružajući mi ga. — Ovo nije ni lijepo ni pošteno prema tvojoj prijateljici.
Osjetila sam kako mi obrazi gore od stida.
— Šta je? Zar ti nisam privlačna? — pokušala sam se našaliti, iako mi više ništa nije bilo smiješno.
Pogledao me pravo u oči.
— Nije stvar u tome jesi li privlačna. Stvar je u tome što ti je ona prijateljica. Vjeruje ti, dijeli s tobom stan i posljednji komad hljeba. A ti joj ovako vraćaš?
Te riječi pogodile su me jače nego što sam željela priznati.
Brzo sam podigla peškir, obukla se i vratila u dnevnu sobu.
On je sjedio na istom mjestu, ali atmosfera je bila potpuno drugačija.
— Molim te, nemoj joj ništa reći — prošaputala sam.
Dugo me posmatrao.
— Zašto si to uradila?
Nisam znala šta odgovoriti.
Kako da mu priznam da sam ljubomorna na djevojku koja mi nikada nije učinila ništa loše?
Kako da objasnim da me boli što ona, iako nema više novca ni ljepšu odjeću od mene, uvijek nekako uspije pronaći ljude koji je vole i poštuju?
Na kraju sam samo rekla:
— Zato što ona uvijek ima sreće, a ja nikada.
Advokat je uzdahnuo.
— Misliš da je sreća razlog što sam s njom?
Slegnula sam ramenima.
— Pa pogledaj je. Obična djevojka iz siromašne porodice. A ti si uspješan, obrazovan, imaš novca. Mogao si izabrati bilo koju.
Tada je izgovorio nešto što nikada neću zaboraviti.
— Upravo zato sam izabrao nju. Jer me nikada nije gledala kroz novac, odijelo ili posao. Kada smo se upoznali, nije ni znala da sam advokat.
Zastao je, a zatim nastavio:
— Znaš li gdje smo se upoznali?
Odmahnula sam glavom.
— U bolnici. Moja majka je tada bila teško bolesna. Tvoja cimerka radila je tamo kao pomoćna radnica. Jedne noći ostala je poslije smjene da pomogne mojoj majci, iako joj niko nije platio dodatne sate.
Osjetila sam knedlu u grlu.
— Nikada mi to nije rekla.
— Naravno da nije. Ona ne priča o dobrim djelima da bi joj se drugi divili.
Spustila sam pogled.
U tom trenutku začuo se ključ u bravi.
Moja cimerka se vratila.
Ušla je nasmijana, noseći dvije kese namirnica.
— Evo mene! Kupila sam nam nešto za večeru. I tebi sam uzela omiljene kolače! — rekla je gledajući me.
Srce mi se steglo.
Dok sam ja pokušavala zavesti njenog momka, ona je mislila na mene.
Prišla je advokatu i poljubila ga u obraz.
— Jesi li dugo čekao?
— Nisam — odgovorio je kratko.
Zatim me pogledao.
Taj pogled govorio je više od hiljadu riječi.
Cijelu večer bila sam nervozna. Nisam mogla jesti niti normalno razgovarati.
Kada je on otišao, cimerka je sjela pored mene.
— Šta ti je? Nešto si čudna.
— Ništa, samo sam umorna.
Nasmiješila se i zagrlila me.
— Znaš da si mi kao sestra. Šta god da te muči, možeš mi reći.
Te noći nisam oka sklopila.
Sljedećeg jutra odlučila sam joj sve priznati.
Ali kada sam izašla iz sobe, ugledala sam je kako sjedi za kuhinjskim stolom i plače.
Ispred nje je bio telefon.
— Šta se desilo? — upitala sam uplašeno.
Podigla je pogled.
— On mi je sinoć nešto rekao.
Krv mi se sledila.
— Šta ti je rekao?
Obrisala je suze.
— Rekao mi je da se u našem stanu dogodilo nešto zbog čega više ne može dolaziti ovdje.
Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju.
— I… šta još?
Pogledala me pravo u oči.
— Rekao je da moram razgovarati s tobom.
Nisam više mogla izdržati.
Počela sam plakati.
— Izvini! Bila sam ljubomorna! Mislila sam da si ti dobila sve što ja nikada neću imati. Htjela sam dokazati sebi da mogu uzeti nešto tvoje. Ali nisam znala koliko si dobra prema meni.
Dugo je šutjela.
Očekivala sam da će vikati, da će me izbaciti iz stana ili mi reći da me više nikada ne želi vidjeti.
Ali njena reakcija bila je potpuno neočekivana.
— Znaš li zašto sam te primila da živiš sa mnom kada nisi imala novca za kiriju? — upitala me.
Odmahnula sam glavom.
— Zato što je tvoja majka prije mnogo godina pomogla mojoj porodici. Kada je moj otac ostao bez posla, ona nam je donosila hranu. Nikada nije tražila ništa zauzvrat.
Ostala sam bez riječi.
— Tvoja majka mi je jednom rekla da si ti dobro dijete, samo da se ponekad izgubiš pokušavajući biti bolja od drugih.
Suze su mi tekle niz lice.
— Nisam zaslužila tvoje prijateljstvo.
— Možda sada nisi — odgovorila je tiho. — Ali možeš odlučiti kakva ćeš osoba biti od danas.
Mislila sam da je to kraj našeg razgovora.
Međutim, tada je iz torbe izvadila bijelu kovertu i pružila mi je.
— Ovo sam ti htjela dati sinoć. Prije nego što se sve dogodilo.
Otvorila sam kovertu.
Unutra je bio dokument iz advokatske kancelarije njenog momka.
Na vrhu je pisalo moje ime i prezime.
— Šta je ovo? — upitala sam zbunjeno.
— Znaš da si mi pričala kako želiš završiti fakultet, ali nemaš novca? Zamolila sam ga da ti pomogne pronaći stipendiju. Već sedmicama radimo na tome.
Nisam mogla vjerovati svojim očima.
Dok sam ja smišljala kako da joj preotmem momka, ona je pokušavala promijeniti moj život.
Ali kada sam okrenula posljednju stranicu dokumenta, primijetila sam nešto neobično.
Ispod potpisa advokata nalazilo se ime osobe koju nisam vidjela petnaest godina.
Bilo je to ime mog oca, čovjeka za kojeg mi je majka govorila da nas je napustio kada sam bila djevojčica.
— Odakle ti ovo ime? — upitala sam drhtavim glasom.
Cimerka je problijedjela.
— Postoji nešto što ti moram reći. Tvoj otac nije nestao onako kako ti je majka pričala. Moj momak ga je pronašao prije mjesec dana.
— Gdje je?! — povikala sam.
Ona je spustila pogled.
— U istom je gradu kao i mi. I već nekoliko puta dolazio je pred našu zgradu.
Zanijemila sam.
A onda je izgovorila rečenicu zbog koje sam se uhvatila za stolicu.
— On zna sve o tebi. Čak zna i šta se jučer dogodilo u našem stanu. Ali najgore od svega je razlog zbog kojeg se svih ovih godina nije smio pojaviti pred tobom…
