By ### Mislila sam da je najfiniji momak kojeg sam upoznala, a onda me odvezao na osamljenu planinu: Ono što je uradio u autu ostavilo me u potpunom šoku!
„Hajde, opusti se malo. Pa nismo valjda došli ovamo samo da gledamo zvijezde“, rekao je, gledajući me nekim potpuno drugačijim pogledom.
U tom trenutku kao da je neko ispred mene zamijenio čovjeka kojeg sam poznavala.
Onaj fini, povučeni momak koji me sedmicama nije smio ni poljubiti odjednom je postao drzak i neprijatan.
„Šta ti to radiš?“ upitala sam, pokušavajući sakriti strah.
„Pa šta misliš? Odrasli smo ljudi. Nemoj sad glumiti da ne razumiješ.“
Osjetila sam kako mi srce ubrzano lupa. Pogledala sam kroz prozor. Oko nas je bila potpuna tama. Nigdje kuće, nigdje prolaznika, samo šuma i uski planinski put.
„Ja nisam pristala na to. Rekao si da idemo gledati pogled. Molim te, odvezi me kući.“
On se nasmijao, ali taj osmijeh nije imao ništa zajedničko s onim koji me ranije osvojio.
„Znači, toliko sam vremena gubio na tebe, a ti sad nećeš ništa?“
Te riječi su me zaboljele, ali i razljutile.
„Nisi ti gubio vrijeme na mene. Ako si bio ljubazan samo zato što si nešto očekivao zauzvrat, onda te uopće nisam poznavala.“
Njegovo lice se smračilo.
„Dobro, onda izađi i idi pješke!“
Mislila sam da se šali.
Ali onda je otključao moja vrata i pokazao rukom prema mraku.
„Hajde, izađi!“
Nisam znala šta da radim. Telefon mi je bio u torbi, a signal na planini jedva je postojao.
„Molim te, samo me vrati do grada. Nikada te više neću nazvati.“
Nekoliko sekundi gledao me u tišini.
Zatim je naglo upalio automobil.
Odahnula sam, misleći da je konačno shvatio.
Ali umjesto prema gradu, skrenuo je još dublje u šumu.
„Gdje ideš?!“ povikala sam.
„Samo da ti nešto pokažem.“
„Ne želim ništa gledati! Vrati me odmah!“
Nije odgovorio.
Nakon nekoliko minuta zaustavio se ispred stare, napuštene vikendice.
Ugasio je motor.
Tada je izvadio telefon i nekome poslao poruku.
„Stigli smo.“
Te dvije riječi zaledile su mi krv u žilama.
„Kome pišeš?“ upitala sam.
„Nije važno.“
Odjednom su se u vikendici upalila svjetla.
A zatim su se otvorila vrata.
Na pragu se pojavila žena, otprilike mojih godina.
Gledala nas je nekoliko trenutaka, a onda prišla automobilu.
Momak je spustio prozor.
„Šta sad hoćeš?“ upitao ju je nervozno.
Žena ga nije ni pogledala.
Obratila se direktno meni.
„Djevojko, odmah izađi iz tog auta. Ja sam njegova supruga.“
Ostala sam bez daha.
„Njegova… šta?“
„Supruga. Već sedam godina.“
Pogledala sam njega, očekujući da će nešto reći, da će objasniti da je riječ o nesporazumu.
Ali šutio je.
Žena je otvorila moja vrata i rekla:
„Hajde, izađi. Ne moraš se bojati. Ja sam već pozvala brata da dođe po tebe.“
Izašla sam drhtavih nogu.
„Kako ste znali da sam ovdje?“ upitala sam.
Žena je duboko uzdahnula.
„Zato što ovo nije prvi put da dovodi djevojke ovamo. Prije mjesec dana pronašla sam poruke na njegovom telefonu. Večeras sam odlučila da više neću šutjeti.“
Momak je izašao iz automobila i počeo vikati.
„Ti nisi normalna! Šta se miješaš u moj život?!“
Žena ga je pogledala hladno.
„U tvoj život? Ja sam ti supruga. A ova djevojka nije ni znala da postojim.“
Tada sam shvatila da sam bila samo još jedna osoba koju je obmanuo.
Ali ono što se dogodilo nekoliko minuta kasnije bilo je još strašnije.
Žena me odvela u vikendicu da sačekam prijevoz. Dok mi je donosila čašu vode, primijetila sam nekoliko fotografija na polici.
Na jednoj od njih bio je moj momak.
A pored njega stajala je djevojka koju sam vrlo dobro poznavala.
Moja najbolja prijateljica.
Ona ista prijateljica koja nas je upoznala.
Prišla sam fotografiji i uzela je u ruke.
„Odakle vam ova slika?“ upitala sam.
Žena je pogledala fotografiju, pa mene.
„To je njegova bivša djevojka. Zašto? Poznaješ je?“
Osjetila sam kako mi se sve okreće.
„Ona nas je upoznala.“
Žena je problijedjela.
„Čekaj… kako se ti zoveš?“
Rekla sam joj svoje ime.
Tada je sjela na stolicu i prekrila usta rukom.
„Bože dragi… pa on je prije nekoliko dana pričao o tebi.“
„Kome?“
Žena je spustila pogled.
„Njoj. Tvojoj najboljoj prijateljici.“
Nisam mogla vjerovati šta čujem.
„Ali zašto bi ona…“
Žena me prekinula.
„Zato što njih dvoje nikada nisu prekinuli kontakt. I zato što postoji nešto što moraš znati.“
U tom trenutku zazvonio je moj telefon.
Na ekranu se pojavilo ime moje najbolje prijateljice.
Javila sam se drhtavim glasom.
„Halo?“
S druge strane čula sam njen uznemireni glas.
„Gdje si? Jesi li s njim?“
„Jesam. I upravo sam upoznala njegovu suprugu.“
Nastala je tišina.
A onda je izgovorila rečenicu koju nikada neću zaboraviti.
„Molim te, nemoj joj vjerovati. Ta žena nije njegova supruga. Ona je moja sestra, a ja sam te namjerno poslala tamo!“
Telefon mi je skoro ispao iz ruke.
Polako sam podigla pogled prema ženi koja je sjedila nasuprot meni.
Ona se više nije smiješila.
Samo je tiho zaključala ulazna vrata.
Tada sam shvatila da je cijela večer možda bila unaprijed isplanirana. Ali nisam znala ko govori istinu, a ko me pokušava prevariti…
Fikcionalna dramatična priča.
