By Godinu dana kasnije, dok sam pospremala ormar, kutija s ribolovnim priborom mog supruga pala je na pod, a ono što sam pronašla unutra natjeralo me da se srušim od šoka.
Prošla je godina dana od onog kobnog dana na jezeru. Sjećanje na taj dan još uvijek me proganja u snovima. Moj suprug, Marko, i naša sedmogodišnja kći, Elena, otišli su na ribolov kako bi proveli kvalitetno vrijeme zajedno. Vratila sam se s posla, a kuća je bila tiha. Marko se vratio sam, slomljen i u suzama, tvrdeći da je Elena na trenutak nestala iz vida dok je on pripremao mamac, te da je, unatoč potrazi, nije mogao pronaći. Policija je pretražila cijelo jezero, ali nismo pronašli ništa – ni trag, ni odjeću, ni dokaze. Moja kći je jednostavno nestala u zraku.
Tuga me skoro uništila, a brak se pretvorio u tiho mjesto gdje smo oboje izbjegavali pogledati se u oči. Marko se povukao u sebe, često provodeći sate u garaži, izbjegavajući bilo kakav razgovor o Eleni.
Prošlog tjedna, odlučila sam napokon pospremiti ormar u njegovoj radnoj sobi, mjesto koje je godinama izbjegavao. Dok sam pomicala neke stare deke, gurnula sam kutiju s njegovim ribolovnim priborom. Kutija je pala na pod, udarila o tvrdu podlogu i otvorila se, rasipajući udice, plovke i stare strune po cijeloj sobi.
Dok sam skupljala opremu, primijetila sam nešto neobično na dnu kutije. Bila je to mala, drvena kutijica, nešto što nikada prije nisam vidjela u njegovom priboru. Ruke su mi drhtale dok sam je otvarala.
Unutra nije bilo ribolovne opreme. Bilo je tamo nekoliko njezinih omiljenih gumica za kosu, njezina narukvica od perlica koju je nosila tog dana i – ono što me potpuno paraliziralo – njezina bilježnica u kojoj je uvijek crtala.
Otvorila sam bilježnicu. Na zadnjoj stranici bio je datum tog dana, ali crtež nije bio dječji. Bio je to detaljan opis lokacije, skrivene kolibe duboko u šumi, kilometrima daleko od jezera gdje su navodno bili. Ispod toga, rukopisom koji nisam prepoznala, pisalo je: „Čekam da otplati dug.“
U tom sam trenutku shvatila da su se svijet i tlo pod mojim nogama srušili. Moj suprug nije izgubio našu kćer. On je znao gdje je. I sve ovo vrijeme, dok sam ja plakala i čekala, on je bio dio nečeg mračnog što nikada nisam mogla ni zamisliti.
Zgrabila sam telefon, ne razmišljajući o posljedicama, i nazvala policiju. Sada, dok čekam njihov dolazak, sjedim na podu te sobe, držeći njezine stvari u rukama, shvaćajući da sam živjela s čovjekom kojeg nikada nisam poznavala. Moj život se promijenio u sekundi, a potraga za Elenom tek sada zapravo počinje.
