By Starija gospođa ubacila je deset kuna u posudu hrvatskog borca, pogledala Srbina i odmahnula glavom.
„Sinko, zašto ne odeš u Beograd? Vidiš da ovdje niko neće da ti da ni kune. Tamo bi ti sigurno bilo bolje.“
Srbin je samo šutio i gledao u svoju praznu posudu.
Gospođa je nastavila svojim putem, zadovoljna što je, kako je mislila, dala dobar savjet.
Čim je odmakla, Srbin se okrenuo Hrvatu i tiho rekao:
„Komšija, jesam li ti rekao da će danas biti dobar dan?“
Hrvat se nasmijao.
„Pa tebi baš i nije! Pogledaj svoju posudu, prazna je!“
Srbin se nasmije još jače.
„Ma pusti moju posudu! Nego, koliko smo danas zaradili?“
Hrvat zbunjeno odgovori:
„Kako misliš mi? Pa meni su svi davali novac!“
Srbin ga potapša po ramenu i reče:
„E, moj prijatelju, zato sam ja i predložio da ti držiš hrvatsku zastavu, a ja srpsku! Da smo obojica Hrvati, morali bismo dijeliti mušterije!“
Hrvat prasnu u smijeh.
„Pa ti si stvarno genije!“
Srbin nastavi:
„A najbolje od svega je što nas svi gledaju kao neprijatelje, a niko ne zna da smo rođena braća!“
Hrvat se toliko nasmijao da je skoro prevrnuo posudu s novcem.
U tom trenutku vratila se ista starija gospođa. Čula je posljednju rečenicu i zastala.
„Čekajte malo! Kako ste vas dvojica braća, a jedan Hrvat, drugi Srbin?“
Srbin se nasmiješi i odgovori:
„Lijepo, gospođo! Majka nam je Hrvatica, otac Srbin. Ja sam povukao na tatu, brat na mamu!“
Gospođa ih pogleda pa upita:
„A zar vas nije sramota da tako prosjačite?“
Hrvat joj ozbiljno odgovori:
„Gospođo, mi smo pokušali raditi zajedno, ali niko nije htio zaposliti dvojicu pedesetogodišnjaka.“
A Srbin doda:
„Zato smo otvorili porodični biznis. Brat radi s mušterijama, a ja sam zadužen za marketing!“
Gospođa se počela smijati.
„Pa dobro, a kako dijelite zaradu?“
Srbin ponosno odgovori:
„Bratski, gospođo! Pedeset posto njemu, pedeset posto meni. Samo što on još nije saznao!“ 😂
Hrvat se okrenu prema njemu:
„Čekaj malo! A šta ja imam od toga?!“
Srbin mu namignu:
„Ti imaš posao, a ja imam poslovnu ideju! Bez mene bi sjedio ovdje sam!“
I tako su se dvojica prijatelja nastavila smijati, dok su prolaznici zastajali i ubacivali novac u obje posude.
Pouka ove šaljive priče: Dok se drugi svađaju oko toga ko je Hrvat, a ko Srbin, njih dvojica su shvatila da se uz prijateljstvo i malo humora može mnogo više postići nego uz podjele.
