By ### Vozili smo tetku i nećaka na aerodrom, a oni nisu progovorili ni riječ: Kada mi je mama otkrila razlog, nisam mogla vjerovati šta su nam uradili!
Prije nekoliko mjeseci muž i ja smo vozili moju tetku i njenog sina na aerodrom u Beogradu. Trebali su putovati u Njemačku, gdje je nećak već nekoliko godina živio i radio.
Od samog početka putovanja primijetila sam da nešto nije u redu.
Tetka, koja je inače bila pričljiva i vesela žena, sjedila je pozadi i gotovo cijelim putem gledala kroz prozor. Njen sin nije progovorio ni riječ. Svaki put kada bih pokušala započeti razgovor, odgovarali su kratko i hladno.
— Je li sve u redu? — upitala sam ih u jednom trenutku.
— Jeste, samo smo umorni — odgovorila je tetka, ne gledajući me u oči.
Pogledala sam muža, a on je samo slegnuo ramenima.
Kada smo stigli na aerodrom, nećak je brzo izvadio kofere i otišao prema šalterima. Nije nam čak ni zahvalio što smo ih vozili toliko daleko.
Tetka me kratko zagrlila, promrmljala nešto poput „čujemo se“ i požurila za njim.
Ostala sam zbunjena.
— Jesmo li im nešto skrivili? — upitala sam muža dok smo se vraćali kući.
— Nemam pojma. Ali ovo nije normalno ponašanje — odgovorio je.
Nisam željela praviti problem. Pomislila sam da su možda nervozni zbog putovanja ili da imaju nekih privatnih briga.
Međutim, nekoliko mjeseci kasnije saznala sam istinu koja me potpuno slomila.
Tog popodneva otišla sam kod majke na kafu. Razgovarale smo o porodici kada je ona iznenada spomenula tetku.
— A jesi li se ti čula s njom nakon onog odlaska u Njemačku? — upitala me.
— Nisam. Iskreno, čudno su se ponašali kada smo ih vozili. Kao da su ljuti na nas.
Mama me pogledala začuđeno.
— Pa zar ti stvarno ništa ne znaš?
— Šta bih trebala znati?
Spustila je šoljicu na sto i duboko uzdahnula.
— Sine, oni su bili uvjereni da ste ih ti i tvoj muž namjerno prevarili.
Osjetila sam kako mi srce ubrzano kuca.
— Kako prevarili? O čemu pričaš?
Mama je nekoliko trenutaka šutjela, a onda mi ispričala nešto što nisam mogla ni zamisliti.
Naime, nekoliko sedmica prije putovanja tetka je prodala komad zemlje koji je naslijedila od svojih roditelja. Za tu zemlju dobila je popriličnu svotu novca.
Planirala je novac ponijeti sinu u Njemačku kako bi mu pomogla kupiti stan.
Ali nekoliko dana prije putovanja neko joj je rekao da smo moj muž i ja pokušali osporiti prodaju zemlje jer navodno smatramo da i mi imamo pravo na dio nasljedstva.
Ostala sam zapanjena.
— Mama, pa mi nikada nismo ni razgovarali o toj zemlji! Kakve mi veze imamo s tim?
— Znam, dijete. Ali oni su povjerovali.
— Kome?!
Mama je oborila pogled.
— Tvojoj rodici Sanji.
Nisam mogla vjerovati.
Sanja je bila osoba kojoj sam godinama pomagala. Kada se razvela, mjesecima je dolazila kod mene. Posuđivala sam joj novac, čuvala djecu i bila uz nju kada su joj svi okrenuli leđa.
A sada je, izgleda, širila laži o meni.
Odmah sam uzela telefon i nazvala tetku.
Javila se nakon nekoliko zvona.
— Tetka, moramo razgovarati. Mama mi je rekla za zemlju. Zašto me nisi pitala je li to istina?
S druge strane nastala je tišina.
— Pa Sanja nam je pokazala poruke — konačno je odgovorila.
— Kakve poruke?
— Navodno si joj pisala da nećeš dozvoliti da se zemlja proda bez tvog pristanka.
Nisam mogla doći sebi.
— Tetka, ja Sanji nikada nisam poslala takvu poruku!
— Ali vidjela sam ih svojim očima!
Tada sam shvatila da neko nije samo pričao laži. Neko je namjerno napravio lažne poruke kako bi nas posvađao.
Zamolila sam tetku da mi pošalje fotografije tih poruka.
Kada su stigle, odmah sam primijetila nešto neobično.
Na jednoj od fotografija nalazio se broj telefona koji nikada nisam koristila.
Pokazala sam poruke mužu.
On je nekoliko sekundi gledao ekran, a zatim problijedio.
— Čekaj malo… Ja znam čiji je ovo broj.
— Čiji? — upitala sam.
Pogledao me ozbiljno.
— To je stari broj Sanjinog muža.
U tom trenutku sve mi je postalo još čudnije.
Zašto bi Sanja koristila broj bivšeg muža da bi glumila mene?
I kakve je koristi imala od toga da se tetka i njen sin posvađaju s nama?
Odgovor sam dobila već sljedećeg dana.
Nazvala me tetka, ovog puta uplakana.
— Moram ti nešto priznati. Sanja nije samo pričala o tebi. Ona je od mene tražila novac.
— Kakav novac?
— Rekla mi je da ćeš ti pokrenuti sudski postupak zbog zemlje i da poznaje advokata koji to može spriječiti. Dala sam joj pet hiljada eura da sve riješi.
Osjetila sam kako mi se stomak steže.
Sanja je izmislila cijelu priču kako bi od tetke izvukla novac!
Ali onda je tetka izgovorila rečenicu zbog koje sam se potpuno sledila.
— Postoji još nešto. Kada sam joj dala novac, rekla mi je da nikome ne govorim, posebno ne tebi. A jučer sam saznala da nisam jedina kojoj je to uradila.
Ispostavilo se da je Sanja na sličan način prevarila još dvoje članova naše porodice.
Tetka je konačno shvatila zašto smo muž i ja bili toliko zbunjeni na aerodromu.
— Oprosti mi, molim te — rekla je kroz suze. — Vjerovala sam pogrešnoj osobi, a okrenula leđa onima koji mi nikada ništa loše nisu učinili.
Bilo mi je teško. Ne zbog zemlje, novca ili lažnih poruka, nego zbog činjenice da je moja rođena tetka povjerovala tuđim riječima, a nije me ni pokušala pitati za istinu.
Nakon razgovora dogovorile smo se da sačuvamo sve poruke i dokaze o uplatama te da tetka slučaj prijavi policiji.
Sanja je ubrzo saznala da smo otkrili šta je uradila. Počela me zvati i slati poruke, moleći me da se ne miješam.
Nisam joj odgovorila.
Nekoliko dana kasnije pojavila se pred mojim vratima.
Stajala je na pragu, blijeda i uplakana.
— Molim te, samo me saslušaj. Nisam to uradila zato što sam htjela…
Pogledala sam je i upitala:
— A zbog čega si onda bila spremna uništiti cijelu porodicu?
Spustila je glavu.
— Zato što sam nekome dugovala mnogo više novca nego što možeš zamisliti.
Tada je iz torbe izvadila presavijen papir i pružila mi ga.
Kada sam pročitala ime osobe kojoj je dugovala novac, shvatila sam da ova priča još nije završena.
Na papiru je bilo napisano ime čovjeka kojeg smo svi u porodici godinama smatrali mrtvim…
Nastavak slijedi…
